Što učiniti ako dođe do mobbinga?

Žrtva mobbinga, fizički i emotivno istrošena, često riskira učiniti pogrešne korake koji mogu još više narušiti njezino zdravlje i pogoršati situaciju na radnome mjestu. Najvažnije je da se ne donose nagle odluke koje se neće moći promijeniti. Svaka odluka donesena pod pritiskom jakih emocija pokazat će se u budućnosti nezadovoljavajućom. Dakle ne treba reagirati "ostavkom zbog očaja", prihvatiti prisilni odlazak u mirovinu i slično. Važno je slijediti slijedeće savjete (Kostelić-Martić, 2006):

  1. Ne popustiti i ojačati sebe.
    Prvi korak koji treba učiniti žrtva mobbinga jest točno shvatiti u kojoj se situaciji nalazi i tko je zlostavljač, koji su motivi te sakupiti hrabrosti za akciju. Najbolji je izbor ne napuštati radno mjesto, pogotovo ako ne postoji izgled za novo zaposlenje. Vrlo je korisno odgovoriti na maltretiranja na miran, ali jasan i odlučan način i pokazati agresoru i svjedocima da se ponašanje zlostavljača danas naziva poznatim nazivom mobbing. Ako je ikako moguće, potrebno je pokušati naći zajednički jezik i na miran način izaći iz mobizirajuće situacije.
     
  2. Skupiti informacije.
    Žrtva mora pokušati prikupiti sve informacije koje bi u budućnosti mogle biti dokazi u sudskom postupku. Skupljanje informacija treba obuhvatiti slijedeća područja:
    1. sve o mobbingu i zlostavljaču,
    2. radnu sredinu (je li mobbing uobičajena strategija tvrtke za oslobađanje od nepoželjnih osoba),
    3. privatne informacije (napredak u karijeri – razine, nagrade; zapisati sve aktivnosti koje se vezuju za mobbing – datumi, mjesto, imena prisutnih, sadržaj; psihičke, fizičke i socijalne (obitelj, prijatelji) posljedice mobbinga; kontaktirati druge osobe koje imaju ili su imale isti problem; pričati sa starijim radnicima – uvijek zapisati ime izvora podataka i datum događaja),
    4. pisani materijal (dokumente, e-mailove, zabilješke i sav pisani materijal koji potvrđuje mobizirajuću situaciju, čak i neodgovaranje na pismo može biti dokaz o pogoršanju odnosa);
  3. Potražiti saveznike, svjedoke i pomoć.
    Žrtvi mogu pomoći stariji kolege na visokom položaju ili kolege koji su zaštićeni, sindikat, udruge za pomoć žrtvama mobbinga, liječnik opće prakse, medicine rada, psiholog, psihijatar, odvjetnici, grupe za samopomoć za žrtve mobbinga.
     
  4. Udaljiti se s radnog mjesta.
    Kada stres na poslu i psihička napetost postanu neprihvatljivi, pomišljamo da bi bilo najbolje napustiti posao i ostaviti za sobom nepodnošljivu situaciju. Žrtva mobbinga može se odlučiti za privremeno (premještaj, bolovanje) ili definitivno udaljavanje (ostavka), ali u oba slučaja izbor treba ozbiljno procijeniti.
     
  5. Napisati formalni protest direktoru tvrtke opisujući mobiziranu situaciju i tražeći hitna rješenja.
     
  6. Sudski (pravni) put.
     
  7. Obitelj i prijatelji.
    Razuman razgovor s članovima obitelji i prijateljima pomoć je u postizanju svijesti o problemu i sastavljanju klana protiv zlostavljača. Važno je biti oprezan da se ne upadne u ekstremnosti, tj. da se ne pretjera s istresanjem problema na druge. Također korisno je potražiti psihološku pomoć u grupama za samopomoć ili u specijaliziranim centrima da bi se izbjeglo, koliko je moguće, uvlačenje obitelji i prijatelja žrtve u sukobe na radnom mjestu.

 

U slučaju da se osoba odluči potražiti psihološku pomoć najčešće se pruža jedan ili više navedenih oblika pomoći:

  1. informativni razgovor – savjetovanje o tome što je mobbing;
  2. individualna psihoterapija – djelovanje na psihičke simptome, povećavanje samopoštovanja, samokontrole;
  3. grupa za samopomoć – sastoji se od 15 do 20 članova koji se sastaju jednom tjedno uz vodstvo psihologa.